......bReAkAwAy......

out of the darkness and into the sun

06.07.2008.

prica o osjecajima

    Jednom davno, svi ljudski osjecaji i sve ljudske kvalitete
    nasli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji.

    Kada je Dosada zijevnula treci put,
    Ludost je, uvijek tako luda, predlozila:

    "Hajdemo se igrati skrivaca!
    Tko se najbolje sakrije, Pobjednik je medju osjecajima."

    Intriga je podigla desnu obrvu,
    a Radoznalost je, ne mogavsi presutjeti, zapitala:
    "Skrivaca? Kakva je to igra?"

    "To je jedna igra", zapocela je objasnjavati Ludost,
    "u kojoj ja pokrijem oci i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete.
    Kada zavrsim sa brojanjem, polazim u potragu,
    i koga zadnjeg pronadjem, taj je Pobjednik."

    Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Odusevljenje.

    Sreca je toliko skakala da je nagovorila na igru i Sumnju i Apatiju koje nikada nista nije interesiralo.

    Ali nisu se svi htjeli igrati.

    Istina je bila protiv skrivanja, a i zasto bi se skrivala?
    Ionako je uvijek, na kraju, svi pronadju.

    Ponos je mislio da je to glupa ideja,
    iako ga je zapravo mucilo sto on nije bio taj koji se sjetio predloziti igru.

    Oprez nije htio riskirati.

    "Jedan, dva, tri..." pocela je brojati Ludost.

    Prva se sakrila Lijenost koja se, kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu.

    Vjera se popela na nebo,
    Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se muceci popeo na vrh najviseg drveta.

    Velikodusnost se nikako nije mogla odluciti gdje da se sakrije
    jer joj se svako mjesto cinilo savrsenim za jednog od njenih prijatelja.

    Ljepota je uskocila u kristalno cisto jezero,
    a Sramezljivost je provirivala kroz pukotinu drveta.

    Krasota je nasla svoje mjesto u letu leptira,
    a Sloboda u dahu vjetra.

    Sebicnost je pronasla skroviste, ali samo za sebe!

    Laz se sakrila na kraju duge (laze, bila je na dnu oceana),
    a Pozuda i Strast u krateru vulkana.

    Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije vazno.

    Kada je Ludost izbrojala 999.999,
    Ljubav jos nije pronasla skroviste jer je bilo sve zauzeto.
    Ugledavsi ruzicnjak, uskocila je, prekrivsi se prekrasnim pupoljcima.

    "Milijun", zavikala je Ludost i zapocela svoju potragu.

    Prvu je pronasla Lijenost, iza najblizeg kamena.

    Ubrzo je zacula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom,
    a Strast i Pozuda su iskocile iz kratera od straha.

    Slucajno se tu nasla i Zavist, i naravno Uspjeh,
    a Sebicnost se nije trebalo niti traziti.
    Sama je izletjela iz svog savrsenog skrovista koje se pokazalo pcelinjom kosnicom.

    Od tolikog trazenja Ludost je ozednila,
    i tako u kristalnom jezeru pronasla Ljepotu.

    Sa Sumnjom joj je bilo jos lakse jer se ona nije mogla odluciti za skroviste
    pa je ostala sjediti na obliznjem kamenu.

    Tako je Ludost, malo po malo, pronasla gotovo sve.

    Talent u zlatnom klasju zita,
    Tjeskobu u izgorjeloj travi,
    Laz na kraju duge (laze, bila je na dnu oceana),
    a Zaborav je zaboravio da su se uopce igrali.

    Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaci.

    Pretrazila je svaki grm i svaki vrh planine i kada se vec razbijesnila, ugledala je ruzicnjak.
    Zasla je medju ruze, uzela suhu granu i, bijesna i iznemogla,
    pocela udarati po prekrasnim ruzinim pupoljcima.

    Odjednom se zacu bolan krik.

    Ruzino trnje izgreblo je Ljubavi oci.

    Ludost nije znala sto da ucini.

    Pronasla je Pobjedu, osjecaj nad osjecajima, ali Ljubav je postala slijepa.

    Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti
    i na posljetku odlucila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj.

    Tako je Ljubav postala pobjednik nad osjecajima, ali je ostala slijepa,
    a Ludost je prati gdje god ide.



06.07.2008.

miracle

Blizanci u maternici razgovaraju:

 

 

 

- Vjerujes li u zivot poslije rodjenja?

 

- Naravno, sigurno postoji nesto nakon rodjenja.
Mozda smo ovdje bas zato da se pripremimo na zivot poslije rodjenja.

 

- To je glupost. Nema zivota poslije rodjenja. Kako bi taj zivot uopce izgledao?

 

- Ne znam tocno, ali uvjeren sam da ce biti vise svjetla i da cemo moci hodati i jesti svojim ustima.

 

- To je potpuna glupost. Znas da je nemoguce trcati. I jesti svojim ustima.
  Pa zato imamo pupcanu vrpcu. Kazem ti: poslije rodjenja nema zivota.

 

- Pupcana vrpca je prekratka. Uvjeren sam da postoji nesto poslije rodjenja.
Nesto posvem drugacije nego ovo sto zivimo sada.

 

- Ali nitko se nije vratio od tamo. Zivot se poslije rodjenja zavrsava.
  Osim toga zivot nije nista drugo nego postojanje u uskoj i mracnoj okolini.

 

- Pa ne znam bas tocno kako izgleda zivot poslije rodjenja, ali cemo u svakom slucaju sresti nasu mamu.
Ona ce zatim brinuti za nas.

 

- Mama?!? Ti vjerujes u mamu?! Pa gdje bi po tvome ta mama bila?

 

- Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujuci njoj smo zivi, bez nje ne bismo uopce postojali.

 

- Ne vjerujem! Mamu nisam nikada vidio, zato je jasno da ne postoji.

 

- Da. Moguce. Ali ponekad, kada smo potpuno mirni, mozemo je cuti kako pjeva i miluje nas svijet.
Znas, uvjeren sam da zivot poslije rodjenja zapravo tek zapocinje...!



15.06.2008.

To Make You Feel My Love

osjecam vrijeme je...


Svaki put kad te susretnem u meni se iznova budi neopisiv osjecaj, osjecaj blazhenosti...
Svaki pogled me iznova podsjeca zashto bash ti..
Znam, ishchitavash me poput otvorene knjige..
Da li umijesh da chitash izmedju redova..
Jer bi onda trebao da znash tajne skrivene negdje duboko u mom srcu...tajne koje samo ti mozhesh da znash..
Mozhda te okolnosti promijene...
Mozhda ce da promijene i mene..
Ali duboko u sebi znam da se jedna stvar nikad nece promijenit..
Vrijeme je da priznam sebi..
Ne umijem da zamislim savrshen, usmjeren zhivot sa kojim ti nemash nikakve dodirne tachke...
I ne zhelim to...
Stojim na nashem mjestu..
Mogu tek da promatram,sa neke chudne distance, svoju stvarnost..
Pitam se kojim stazama korachash,dusho
o chemu sad razmishljash..
Da li ce te te staze ponovo dovesti do mjesta na kojem stojim...
Mjesta na kojem je sve nashe sveto...mjesto gdje nikad nije postojalo nishta vishe do tebe, mene i nashe ljubavi...

Bijesna sam
Zhelim vratiti vrijeme
Ispraviti greshke
Reci sve shto je ostalo nedoreceno
Ne zhelim se buditi
Zhelim zhivjeti u snovima gdje smo ja i ti zauvijek...

Ali onda shvatim da je prekasno
Tuzhna sam...
I dalje stojim na istom mjestu
Bojim se da cu jednom morati krenuti dalje..
A ja to ne zhelim

Priznajem da..
Volim te ludo i bezumno kao prije
i ta ljubav, iako nekad
zatajena i stishana..
Neshto je bez chega ne bih mogla
(pre)zhivjeti svaki novi dan

Na kraju priche uvijek se sve svodi na isto..
Ne zhelim da se pretvaram,dusho
Da zavaravam samu sebe...
Jer sve shto zhelim si ti..
Postojim sve dok te volim..
Volim te da bih uopce postojala u ovim vrtlozima kaosa...



04.05.2008.

....:::::::************VOLIM TE*************:::::::::...........

V
  O
     L
        I
          M

               T
                  E !!!!!!!!!!!!!!!

VOLIM TE VOLIM TE VOLIM TE VOLIM TE VOLIM TE VOLIM TE VOLIM TE VOLIM TE VOLIM TE VOLIM TE VOLIM TE VOLIM TE VOLIM TE VOLIM TE VOLIM TE VOLIM TE
VOLIM TE NAJVISHE NA SVIJETU SRECO MOJA....
(L)CUKO(L)

27.04.2008.

zauvijek

Korachala je polagano, bez zhurbe.
Nocas nije gleda prema dole, jer da spusti pogled - izgubila bi ravnotezhu.

Korachala je kroz tamu priblizhavajuci se jedinoj osvjetljenoj tachki.
Uhvatila je ispruzhenu ruku i dozvolila da ju povuche.

Privila se uz toplo tijelo..
Stisnula je obraz na meku kozhu i duboko uzdahnula.
Njegov miris prodirao joj je u nosnice i obavijao cijelo tijelo poput nevidljivog plashta.
Uvlachila ga je duboko u sebe, pozheljevshi da se zauvijek upije u njeno bice i postane dio nje.

Da se ovije oko njenog tijela poput druge kozhe.

Osjetio je njene misli i privio ju blizhe.
 Ubrzani otkucaji njenog srca odzvanjali su na njegovim grudima i prenosili taj puls duboko u njega. Uskladjivali se s njegovim pulsom i stvarajuci neku novu simfoniju,harmoniju kako god,al njih dvoje su stvorili neshto za shto ne postoji repriza jer bi svaka nova reprizala umanjivala njihovu pravu vrijednost. Simfoniju nečujnu za tudje ushi. Prepoznatljivu samo za one koji su ju stvarali. A stvarali su je dugo.....

Zatvorila je ochi i prepustila se..
Bez potrebe da promatra oko sebe, jer on je gledao za oboje.
Bez potrebe da vodi, jer on ju je vodio.

Pustila je misli da polete daleko, josh dalje...
I poslala zadnje trunke razuma za njima.
Nisu joj bili potrebni.
Ne nocas...

Snazhni otkucaji koji stvaraju simfoniju bili su sva potrebna ravnotezha.
Chvrsto je uhvatila pruzhenu ruku i prepustila se ritmu njegovih koraka.
Bez potrebe da bude jaka, jer on je bio snaga.
Bez potrebe za oprezom, jer njegove ruke pruzhale su sigurnost.



Jedan trenutak zamrznut u vremenu ostaje netaknut.
I u njemu sve je drugachije.



24.04.2008.

NE ZNAAM ;(

Osjecam nepripadnost. Bilo chemu,kome. Svemiru
Iznevjerio me je i ovaj put. Svemir
Kao da nisam nigdje.

Gomila plitkih razgovora
odupirem se ali ne uspijevam
lagano pucam po shavovima 
ne zhelim se biti u kozhi 
predugo je Svemir protiv mene

Osjecam prazninu u tvom glasu
Kao da je vrijeme stalo. U onom loshijem smislu.
Zastoj.
Pitam se da li je to samo takav dan?
Takav dan vec predugo traje.
Pokushavam potisnuti, misliti na lijepa sjecanja, na proshlost....
Da li je to dovljno?
Ne znam.


Moji osjecaji se mjenjaju na klik
Da i da priznama da volim?
Ali. Razmislim opet. Ne!!!
Tuche me vlastiti mozak u glavu...
Shta ako...? Shta ako ne...??
Opet taj prokleti ne znam
Klik
Neki dan sam bila sretna.
Nedjeljom ne postojim.
Klik.
Danas? ne
klik.
Sutra? 
Novi dan... Da!!
Klik

24.04.2008.

...pricha bez pochetka i kraja...

Stojim u prichi bez zavrshetka. Spisatelj prichu josh nije dovrshio.
Izmjenjuju se likovi. Prolaze sati, prolaze dani
Gledam vrijeme kako odlazi u nepovrat.
Samo rijetki chitaju izmedju redaka ....
Stojim izvan njihova vremena. Ne primjecuju razliku.
Oni su hladni i daleki.
Oni samo sviraju pjesmu
Pjesmu bez pochetka, pjesmu bez kraja
Prosviraju je tek toliko da mogu reci da jesu.
Ne osjecaju je.


 

Nemojte glumiti. Mozhda jednostavno ne zhelim slushati
Mozhda su mi jednostavno dosadile vashe bezvrijedne rijechi.
Mozhda zhelim promjenu
Mozhda samo ne zhelim prichati jer znam da ne razumijete
Mozhda se bojim onog shto ce se dogoditi.
Zastajem. Idem samo prema slijepim ulicama.
Ali to nije vazhno,zar ne?
Jer ja mogu skochiti do neba i grliti imaginarne prijatelje...
Spisatelj sam ja. I....
Glupo je sada staviti tachku i zavrshiti prichu.
Glupo je....



 

  

17.04.2008.

dObRo MoJe

evo pjesma po kojoj blog trenutno nosi naziv...:))
spot je predobar!!:)


16.04.2008.

Normalno...ili? :(

Sve je bilo divno bajno..kao i pochetak svake NORMALNE slatke lijepe veze...
Ali to je bilo sve samo ne normalna veza.Nakon prvog sastanka djevojchica se vec pochela zaljubljivati u njega u njegove sladunjave rijechi.Drugi sastanak treci...vec nije mogla bez njega.
No nakon nekog vremena u njoj se pochela buditi sumnja.
Strah..Mozhda to ipak nije to...nije se javljao po cijeli dan...ma sigurno je zauzet...sigurno nema kredita..mislila je...No...varala se...
Zazvonio je mobitel..djevojka se ponadala...I DAA! -to je bio on...
Dogovorili su se da izadju! Ona sva sretna pochela da se sprema. Malo shminke...
ma standardne male naivne shminkerice..-tako je izgledala..
No ona je bila puno vishe od toga..u njoj se krila posebna osobnost..u njoj se krila dobrota..
Sjeli su u parkic na klupicu...Pocheli su da prichaju o nevazhnim stvarima...
Djevojka je pochela da se shali na njegov rachun..misleci da on zna prihvatit shalu...
Ali odjednom se njegov izraz lica promijenio..jasno joj je dao doznanja da mu to nije ni malo smijeshno..i kao da to nije bilo dovoljno..njegova snazhna ruka se nashla na njenom obrazu..
Sve snage ju je udario...
Iznenadila se....
Pochela je da ga proklinje..povisivala je ton.Ustala je i krenula da ga ostavi...bila je puna ponosa i nije dopushtala da to radi od nje..niti on niti bilo tko drugi...
Ali kao da mu se ona mogla suprostaviti...
Snazhno ju je povukao nazad i rekao joj da ne pravi scenu...Djevojka je shvatila da to ne ide u dobrom smjeru...Skamenila se..Gledao ju je ubojitim pogledom i usputno napomenuo da mora da igra po njegovim pravilima..
Odveo ju je u svoj stan...Mogla je predpostavit shta slijedi...
Rekao joj je da se skinee! Krvnichki je bacio na krevet i pocheo da je ljubi..Onda ona odvratna stvar..kao mach je sasjekla sve dobro u njoj...njena dobrota se razbila u tisuce komadica i nestala bez traga..kao da nikad tu nije ni bila...U sebi je djevojka krila STRAH...ali to se nije moglo vidjeti na njenom licu...Ona je sve to podnosila jako hrabro..
Govorio joj je da je ona njegova...da je ona njegovo vlasnishtvo..
Zaprijetio joj je da ni u ludilu ne pomishlja da ga prevari..a kamoli da ga ostavi..
Te noci je djevojka izgubila toplinu sve chedno u njoj je nestalo..
Krvarila je no nishta nije osjecala...Bolilo ju je no ona nije osjecala bol..Plakala je no suze nisu tekle...Samo onaj hladni izraz lica..usne su dozivale upomoc bez glasa...nije se micala..
I napokon proshlo je...sve je proshlo...mislila je
Ali NE! -to je samo bio pochetak kraja...
Bila je jako dobra glumica...niko nije primjetio da se neshto s njom dogadja..
Uglavnom je izlazila s njim no niko nishta nije primjecivao..Izgledali su ako svaki drugi prosjechan sretni zaljubljeni par...
No oni to nisu bili...Kad bi se nashli sami on se pretvarao u zvijer..
Zvijer koja je ubijala sve vrijedno shto je ikad bilo u njoj...i onaj zadnji trun nade je izgubila...
Ostala je samo slika nje..no ona se izgubila...nestalaaa...
Njen izraz lica je stalno bio isti...stalno onaj lazhni osmjeh !
Zashto nitko nije primjecivao da je osmijeh lazhni...zashto nitko nije znao...
A da je netko samo upitao..da je pokushao...Ali ne...Svi su vec bili navikli da je uvijek ona ta koja pomazhe drugima...Niko nikad nije ni pomislio da tako savrshena osoba iznutra trune...Da slika ipak nije tako savrshena...No nitko se nije ni potrudio da pogleda sliku malo dublje..da zagrebe ispod povrshine....NITKO...
Shminka bi uvijek pokrila sve nedostatke..svaku modricu..
A zbog njenog lazhnog osmjeha u nikome se nije ni probudila sumnja...
No ona se nije smjela prestati smijati...
Iz dana u dan mach ju je svaki put iznova ubijao...i kad bi se god podigla sa dna ponovo bi padala...
Dugo nije znala shta da radi..no jednom joj je sinula idejaa...Uzela je olovku u ruke i pochela da pishe...
Stvarala bi...svoje osjecaje je prenosila na papir i tako bi joj bilo lakshe...
Trebalo joj je 360 noci da skupi hrabrosti i neshto kazhe...
No i tad je shvatila da ono shto napishe nece nitko ni prochitati...a i ako netko prochita to ce biti samo neki stranac koji joj nece moci pomoci...a i shta oni znaju o njenoj patnji...
Tako je izgubila i ovu nadu koja se chinila kao izlaz...nastavila je pisati...
Ali uvijek je ostala samo lutka na navijanje...nechija igrachka koja ce do kraja zhivota to biti...
Tko zna kako ce zavrshiti ova nesretna sudbina..
Mozhda joj se Bog smiluje...Ali ipak mi se chini da je i Bog okrenuo ledja od nje...
Mozhda jednom netko shvati...Mozhda se i on jednom promijeni..
Kakoo se nadati boljem sutra..kad je svako njeno sutra samo gore...
No ipak ostaje nada da ce jednom netko moci da shvati...
Tko zna mozhda bude kasno...
Da li ce joj itko ikad moci pomoci...

06.04.2008.

.

Trazhim ritam za disanje. Sve postaje teshko.
| Nesigurnost u sebe i druge. Strah. Konfuzija.
Samo besmisleni nelogichni osjecaji.
Svaki jecaj i plac, svaki vrisak u prazno opet se ponavlja.
I opet i opet...
U ishchekivanju nekoga/nechega sto nikada necu dochekati.
I sve je samo tamna tacka u beskorisnom sjecanju.

Slomljeno je nepopravljivo i popravljeno ostaje razbijeno.


Stariji postovi

......bReAkAwAy......
<< 07/2008 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


glitter



o men..
maja je jedna cura zasad jako sretna i zadovoljna svojim zivotom....
voli gledati kada pada kisa,i tada obicno ima puno inspiracije....
zabrinjavaju je male stvari mnogim ljudima nebitne ali su te stvari u njenim ocima ogromne.....
ne voli ljude koji ne pokazuju svoje pravo lice....
ne voli diskriminaciju i netoleranciju u drustvu,ali je svjesna da od toga nikad nece uspjeti pobjeci....
zovu je majoli medo maca lil owl(ili ti ga baby soWa)......
obozava muziku i ne moze zamisliti zivot bez nje...
ma uglavnom moglo bi se reci da je to jedno jako zanimljivo djevojche..
chudno na svoj nachin ali je to chini posebnom..
hehe
pozicc od little`baby:

BROJAČ POSJETA
6729

Powered 

by Blogger.ba